Rnjak

Kad stranci dođu ovde treba im ponuditi da probaju nešto šta nemaju kod kuće

Pred vama je intervju sa Ljiljanom Rnjak, vlasnicom guduričke Vinarije Rnjak, koja je svojim primerom dokazala da se uz rad i posvećenost za kratak period mogu postići zapaženi uspesi. Intervju je nastao u okviru projekta Akademsko selo, koji realizuje Fondacija Ana i Vlade Divac u saradnji sa grupom donatora iz dijaspore.

Ljiljana i njen suprug Miroslav Rnjak došli su iz Dalmacije, tačnije iz Benkovca. Deset godina su živeli na Malti i stekli u toj zemlji brojna prijateljstva. Miroslav je dobio ponudu za posao u Beogradu i tada su doneli odluku da se vrate u ove krajeve. Put ih je slučajno doveo u Vršac i danas žive u ovom vinogradarskom kraju,posvećeni proizvodnji vina.

Rnjak

Foto: Branko Kozlina

„Kupili smo vinograd koji je zasađen 2005. godine i staru švabsku kuću koja je bila zapuštena. Kada je reč o renoviranju, radovi su sada stali, ali nema tu još mnogo posla. Volimo stare kuće, jer ipak je to jedan poseban ambijent. Ova kuća ima tri podruma i oko 400 m2  podrumskog prostora. Vinograd je površine 6,5 hektara, a u njemu gajimo 6 sorti grožđa. Kako su pristizale sorte, tako smo se upoznavali sa potencijalom vinograda“, priča Ljiljana.

Rnjak2

Foto: Branko Kozlina

Već na prvim koracima susreli su se sa poteškoćama i dilemama.

„Kad smo kupili vinograd rečeno nam je da južni Banat nije pogodno tlo za crvene sorte. To je za nas bilo donekle razočaravajuće, jer je polovina vinograda bila pod zasadom crvenih sorti“.

Ipak, bračni par Rnjak nije odustao od crvenih vina, a ta upornost i vera se ubrzo isplatila. Ovogodišnja berba je bila sedma po redu. Vinarija Rnjak je relativno mlada, tako da je za njih svaki uspeh na internacionalnim takmičenjima značajan.

„Berba iz 2015. godine bila je izuzetno uspešna. Na Balkanskom internacionalnom takmičenju u Sofiji osvojili smo trofej za crvene sorte. Poslali smo te godine i dva bela vina za koja dobijamo srebro. Skrenuli smo pažnju stručne javnosti na nas, jer je to bio dokaz da mogu crvena vina i ovde da uspevaju. Mi smo i ove godine slali naše sorte na takmičenja i svih pet sorti dobilo je nagrade.“

Rnjak3

Za čuvanje belih vina u ovoj vinariji korise inoks sudove. Crvena vina odleže u buradima od hrasta, koja daju poseban ukus, od godinu i po do dve.

„Dosta smo ulagali u opremu. Koristimo srpski hrast i veoma smo zadovoljni buradima od ovog drveta. Bure umiri vino, da mu neke dodatne note. Učini ga mekšim i zaokruži ga da ne bude divlje“.

Moja ćerka je moja ruža, pa se njen lik našao na ambalaži vina.

Etikete Vinarije Rnjak dizajnirala je Ljiljana. Svaka od njih ima sopstvenu poruku i inspirišući momenat koji kupci opažaju. Autentična ambalaža je preduslov za dobar brend.

„Ima dizajnera, ali morate da se nađete sa njima, da se dogovorite, a to je za mene bilo nekako opterećujuće i odlučila sam da pokušam sama nešto da nacrtam. Nekada koristimo i fotografiju. Na primer za Rose smo odabrali fotografiju moje ćerke. Ona je moja ruža, pa se njen lik našao na ambalaži ovog vina. Za druge etikete sam birala neke važne motive kao što su odanost, prijateljstvo, muzika… Stvari koje su bitne za mene. Imamo na jednoj etiketi dečaka sa guskama, a to je ilustracija koja oslikava Banat iz nekog ranijeg perioda.“

Trudili smo se da doprinesemo ovom kraju koji se malo uspavao zbog tranzicije.

Rnjak4

Foto: Branko Kozlina

Vina Vinarije Rnjak moguće je kupiti u Beogradu, Vršcu i Novom Sadu, a rade na tome da postanu dostupni i inostranim kupcima. Ipak, posebno im je važno što su dobro prihvaćeni na lokalnom tržištu i što sarađuju sa vršačkim restoranima.

„Trudili smo se da doprinesemo ovom kraju koji se malo uspavao zbog tranzicije. Trebalo je vremena da se iz toga izađe. Nama je važno što smo zastupljeni na lokalnom nivou, jer kad smo došli u Vršac u restoranima nije bilo lokalnih vina. Mogli ste da pijete vina iz Portugala, Španije, ali ne i iz Vršca. Sada je situacija drugačija. Mislim da treba ovako da bude. Kad mi odemo u Španiju pićemo njihova vina, ali kad stranci dođu ovde treba im ponuditi da probaju nešto šta nemaju kod kuće. Imali smo planove da plasiramo naše proizvode na inostrano tržište, ali to nije realizovano za sad. Malo se odužilo, ali od te ideje nismo odustali“, ističe u razgovoru Ljijana Rnjak.

Izgradnja degustacione sale koja će imati kapacitet 50 ljudi je počela, ali radovi oko vinograda su ovih dana odneli prevagu. Fokusiraće se na rad sa manjim grupama ljudi, jer je moguć prisniji kontakt između posetilaca i domaćina.

„Mnogo ljudi je dolazilo ove godine, zato što nisu putovali u inostranstvo pa su rešili da obiđu Srbiju. Želimo da radimo sa manjom grupom i zato smo odlučili da kapacitet degustacione sale bude 50 mesta. Kad je mnogo ljudi tu, drugačija je atmosfera. Kad vi parkirate autobus i tu uđe sto osoba, to jednostavno nije nešto što mogu da zamislim u ovom prostoru.“

Možete vi da napravite vrhunski proizvod, ali važno je da ga dobro prodate.

Vinograd zahteva svakodnevnu posvećenost. Ljiljana ističe da bez truda nema dobrog vina. Naglašava da je važno naći kupce i privući ih, a to se najbolje postiže kvalitetom.

„Vinogradar je moj suprug, on je za to zadužen. U Dalmaciji se kaže da od vinograda treba bežati, jer si u vinogradu rob. Stalno ima posla tokom cele godine. Čovek ne zna koliko je obim posla dok se ne upusti u to. U vinogradu si zaista sluga, konstantno posao traje tokom svakog godišnjeg doba. Ako niste u vinogradu, onda ste u podrumu. Posla uvek ima. Osim tog rada u vinogradu i oko njega, morate da budete vešti u distribuciji. Možete vi da napravite vrhunski proizvod, ali važno je da ga dobro prodate. Najlakši put ka uspehu je da se ubacite u restorane. Tu su i vinoteke i onlajn prodaja. Mnogo se radi na brendu, ali kad čovek nešto voli, onda se sve može i nije mu teško“, zaključuje Ljiljana Rnjak.