Počeci i bogata porodična tradicija
Porodica Stojšić je prve temelje vinarije postavila još 1975. godine, počevši skromnim zasadom rajnskog rizlinga. Prvobitni cilj nije bio obimna vinska proizvodnja, ali se svakako težilo ka tome.
Radilli su na kvalitetu vina i na estetici boce. Od tada, etiketa vinarije Selecta je opravdala istrajnost i trud porodice Stojšić, kako na domaćem, tako i stranom tržištu.
Ivan je treća generacija vinara u njegovoj porodici i zaljubljenik je u vino. Trenutno je apsolvent na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu i trebalo bi uskoro da dobije zvanje tehnologa.
Izuzetno je zahvalan svim profesorima, naročito profesoru iz tehnologije vina, Aleksandru Petroviću. Znanjem sa fakulteta, kao i sa razmene u Francuskoj, doprinosi radu porodične vinarije.
Optimističan je u pogledu budućnosti srpskog vinogradarstva i veruje da nijedna srpska vinska etiketa ne treba da se stidi na svetskom tržistu.
Najsavremenija proizvodnja

Kao element tradicije, vinarija sadrži obnovljen nemački podrum iz 1876. godine. Međutim, tehnologija za proizvodnju je daleko savremenija i ispunjava visoke standarde.
Ivan je zahvalan ocu i porodici iz Slovenije na ulaganju u najsavremeniju tehnologiju iz Italije. U procesu proizvodnje, preciznost je velika i izuzetno se pazi na temperature vazduha i njegovu cirkulaciju.
Za Guduričko područje karakteristična je proizvodnja sorti belog vina, zbog specifičnog teroara.
,,Ja bih rekao da dobro uspevaju pinoi, to se zove kod nas burgundac. Čak je odlično i za crni burgundac, jedno od crnih sorti koje može da se gaji… Konkretno kod nas, mi smo proizvodnju bazirali na pinoima”, istakao je Ivan.
Međutim, ne možemo nikako reći da zaostaju sa proizvodnjom crvenog vina. Godišnje flaširaju oko 60-80.000 boca, od kojih je 20.000 boca samo crvenog vina, nekarakterističnog za ovo podneblje.
,,Negom i dobrom tehnologijom je moguće da čovek dođe do nekih fantastičnih rezultata”, objasnio je. Njihov crni burgundac je osvojio zlatnu medalju na Novosadskom sajmu.
Trenutno rade i na proizvodnji organskog vina, koje potiče od plodova grožđa koji se ne tretiraju hemijskim sredstvima za zaštitu, a u toku proizvodnje se ne koriste preparati koji potpomažu miris i kvalitet.
Ivan objašnjava da je proizvodnja ovog tipa vina isključivo delikatna i izazovna, zahteva da se dosta radova u vinogradu izvodi ,,peške”, a ne mašinski.
Uprkos poteškoćama i ograničenju potražnje, mladi preduzetnik ne izgleda zabrinuto i siguran je da će u skorijoj budućnosti plasirati i ovu vrstu vina na tržište.
Vino koje je obišlo svet

Pre pandemije, kupci iz Amerike, Švedske i Rusije imali su priliku da probaju vina porodice Stojšić. Ovogodišnji plan je bio i da se ta prilika pruži i kineskim ljubiteljima vina, međutim pandemija je dosta onemogućila izvoz, kao i priliv stranih turista.
,,Generalno, sada je skočio procenat poseta srpskih turista, pošto su sada naši ljudi počeli da otkrivaju svašta nešto u našoj državi. To podržavam i mnogo mi je drago zbog toga, krivo mi je jedino što je ova nemila situacija dovela do toga”.
Nije nužno da se posetioci najave, ali je izuzetno poželjno, kako bi ih neko stručniji dočekao i sproveo. Ovo je naročito bitno ako posetioci žele da probaju vina, kao i neke domaće specijalitete iz tog kraja.
Oni podrazumevaju gulaš, lovač, kobasice i ostala banatska jela. Takođe, postoji mogućnost organizovanja raznih vrsta događaja, panela, muzike…
Vinariju zbog geografskog položaja uglavnom posećuju Rumuni, ali turisti iz svih delova sveta, čak i Latinske Amerike.
Domaćinstvo Stojšić je izuzetno otvoreno za primanje turista i pružanje jedinstvenog iskustva, u kome gosti mogu i da iskuse deo proizvodnje vina koje im se servira.
Što se sporazumevanja sa strancima tiče, to uopšte ne predstavlja problem, kako Ivanovi roditelji tečno govore engleski, a Ivan uz to i nemački i francuski.
Nije sve tako crno

Iako je pandemija dovela do apsolutnog zastoja izvoza i onemogućila plasiranje proizvoda, kako ugostiteljski objekti ne rade, proizvođači se ipak snalaze.
,,Dosta ljudi je počelo da konzumira vino kod kuće, pogotovo onda kad je bio policijski čas i kad smo svi bili zatvoreni sa najmilijima, kad smo morali da se naviknemo da se družimo malo više. Tada je vino došlo kao dobra pomoć u tome,” našalio se.
Trenutno se sva njihova vina mogu naći u vinotekama, kao i poručiti preko telefona koji se nalazi na njihovom sajtu i društvenim mrežama. Uskoro će postojati i opcija onlajn poručivanja.
Kultura vina kao tradicionalan način života

Na pitanje da li je vinarija namerno locirana u blizini hrama Sv. Trifuna, Ivan odgovara da je to sasvim slučajno, ali da svakako predstavlja lepu simboliku. U pitanju je kompleks nemačkih kuća, u koju spada i sama vinarija Selecta. Nekada je svako domaćinstvo u tom kraju imalo vinske podrume u sklopu kuće, i negovalo kulturu vina.
,,Negde sam pročitao prvi pisani podatak, koji potiče od pre oko možda 400 godina, koji govori da se u Gudurici proizvodilo vino koje se služilo na austrijskom dvoru.”
Danas, dosta meštana bira da simbolično predstavi istoriju ovog kraja, koristeći vinsku burad kao ukrase, saksije, čak i kućiće za pse.
Ivan je to šaljivo prokomentarisao:,,Svašta ljudi ovde prave od burića. Jedan čovek čak ima ideju da napravi spa centar od njih, đakuzi od burića… Međutim, mi nemamo to, ali imamo tradicionalne vinske sale, stare oko 120 godina…Po meni, nekako je najbolji pristup taj neki susret moderne tehnologije sa etno stilom”, objasnio je i pomenuo da se i cela majčina strana porodice bavi vinom.
Velika po(r)uka za kraj

Kao mlad preduzentik, jedan od retkih koji su odlučili da ostanu u selu, poručuje svima koji žele da pođu njegovim stopama: da je to dosta zahtevan put ali da može biti i više nego isplativ.
,,Mogu da žive neku svoju bajku, koju će sami da kreiraju. Da žive u nekom mirnom svetu i ne podležu nekim ograničenjima koji grad možda indirektno može nametnuti.”
I dalje, Ivan dosta razumno tvrdi da život ni u gradu ni u selu nije potpuno idealan, ali sudeći po sopstvenom primeru, može da tvrdi da život u selu itekako može da bude lep.
Nije siguran da li mu je činjenica da je nasledio roditelje otežavajući ili olakšavajući faktor, ali se definitivno nada da je ovo drugo, i da će mu to pomoći da se dalji ostvaruje u nekom svom pravcu.
,,Imam jednu veliku poruku, a to je da bih voleo da se svi meštani, ili ljudi koji žele za to da se zainteresuju, ujedine i na taj način doprinesu samom razvijanju Gudurice. To mislim u smislu da treba dosta da se uloži u infrastrukturu, kao i estetsko ulepšavanje sela… Mislim da je to neminovno i da je samo pitanje vremena kada će to da se desi… i kada će Gudurica zaista da zablista”.